U filmovima glavni junaci u ovakvim situacijama uvek imaju gde da odu. Ili negde ili kod nekog. Negde gde ce da sede dok ne svane i dok sve ne postane lako i jasno. Ili kod nekog ko ce da doda pice i nastavi da gleda tv. Gde je toplo i sigurno i mirno. Gde niko nece nista da pita, trazi i razgovara. Negde gde je nihovo The Mesto ili The Osoba. Jedina osoba sa kojom sam ja mogla da cutim o svacemu, pred kojom sam mogla da placem bez pitanja je mrtva. A ja jos uvek ne dozvoljavam sebi da razmisljam o tome. Samo mi mnogo nedostaje. Da razume sve dok cuti i gleda tv.
Ознаке: licno